Intervju – Vladimir Tomaš
Lektorirao: Vladimir Tomaš
Često se mlade potiče na nove inicijative i napredak kako lokalne, tako i šire zajednice. Ta djelovanja obuhvaćaju sva područja, a jedno od tih područja je i hrvatska književnost, koja je sama po sebi vrlo skromno zanimanje. Rijetko se čuje da hrvatski književnik zarađuje pristojnu naknadu. Jednostavno, s takvim stanjem u našoj državi inicijative u području književnosti ne dospijevaju daleko, što naravno zauzvrat demotivira one koje to zanima.
Međutim, uvijek postoje ljudi koji nas razuvjere u našim (često pogrešnim) percepcijama. To su ljudi koji svojim djelovanjem dokazuju da motivacijom i željom mogu uspjeti u svojim snovima ako samo prate sebe, a ne mišljenje većine. Takvi ljudi rade napredak u našem društvu bez da su toga svjesni, a jedan je od njih student kroatistike Sveučilišta u Zadru – Vladimir Tomaš. Vladimir je svoju zbirku pjesama predstavio još u listopadu, no odlučili smo provesti kratki intervju s njim kako bismo vidjeli što stoji iza njegove želje i uspjeha.
Vladimir Tomaš rođen je 1998. godine u Splitu. Osnovnu školu završio je u Dugom Ratu, a srednju školu u Splitu. Od 2017. godine studira kroatistiku u Zadru, no kaže da je počeo sa stvaralačkim idejama još u osnovnoj školi. Trenutno je član dramske sekcije Odjela za kroatistiku i Književne udruge Ludens. Među ostalim aktivnostima ističe sudjelovanje na Državnoj smotri literarnog, novinarskog i dramskog stvaralaštva LiDraNo, objavu radova u časopisima poput The Split Minda, Zadarske smotre, Nove Istre i Po(e)zitive te objave na mrežnim stranicama časopisa Kvaka i Top generacije.
Ne znam kako je sve započelo, ali se sjećam da sam jednom pronašao maminu bilježnicu u koju je zapisivala svoje stihove. Tu se nešto začelo.
Između ostalog, Tomaš je zahvalan i profesoricama svog Odjela zbog inspirativnih predavanja i podrške pri stvaranju njegova djela.
Vjerujem da poezija može mijenjati svijet. Živimo u vremenu u kojem je tako teško opstati. Poezija, kao iskaz stvarnosti jednog čovjeka, kao vapaj traganja za mirom koji je tako potreban svakom čovjeku, ima moć odvesti čovjeka tamo gdje mu je najpotrebnije u ovom svijetu punom nemira – u svijet mašte, spokoja, daleko od svih napora i opterećenosti koji čovjekovu dušu sprječavaju da poleti u svemir, najbliže sebi.
Prema Tomašu, empatija i ljubav, svijest o sebi, vremenu i ljudima te želja za izražavanjem i njezinim utjecajem na svijet glavni su motivi pisanja ili formula inspiracije i pisanja poezije. Što se tiče konkretnih pjesnika koji su utjecali na razvoj njegova vlastitog stila, nije se mogao odlučiti za jednog pa je među njima istaknuo Kranjčevića, Kamova, Ujevića, Šimića, V. Parun, Dragojevića, ali i Verlainea, S. Plath, Baudelairea, Rimbauda i ostale.
Za završetak, Tomaš daje mali savjet za mlade pjesnike i pisce i one koji se žele književnošću baviti:
Prvi je savjet svakako da i dalje pišu i da razvijaju svoj talent, ali i dušu. Smatram da nije lako ljudima dati sebe, odnosno svoje pjesme. Neka skupe hrabrost i neka nam svima otkriju kako i o čemu sanjaju – jer jedino tako možemo upoznati ono najdublje u čovjeku, ali i graditi ovaj (polu)srušeni svijet. Neka nam živi riječ!
Književnost je predivna ljudska djelatnost, ali ona često ne dobiva na značaju koliko zaslužuje. Od pojave prvih ljudskih civilizacija javlja se književnost kao odraz izražavanja najdrevnijih naroda. Kroz povijest se javljaju različita strujanja misli koja su, između ostalog, najbolje zabilježena u književnim djelima. No, kako smo polako prešli u doba informacija 21. stoljeća, sama želja i važnost čitanja beletristike i poezije polako nestaje i fokus se postupno prebacio na sliku, a ne na riječi. Književnost je, uz hvalevrijedne iznimke, postala nezahvalna djelatnost, no ljudi koji mijenjaju svijet pišući djela su i danas među nama. Zahvaljujemo Vladimiru na odazivu za ovaj kratak, ali poučan intervju. Inicijativa i poduzetnost mladih glavna su snaga današnjeg svijeta, zato vrijedi i moramo pokazati svijetu da sve se može kad se hoće.
